Hajd i skandal al bas nepismen clank. Neke recenice kao da su sa goofle translate....
Tuga izgledno.

Kharms je referenca i sve je to znak da...

Some roads are long, and for some, you wish to walk them again.

Toronto in October.

Onaj kojizna kolko nezna

A nije, samo se u sve mjesala.
Al zato nece niko burureta, pa sada merakam na meraji.

Ma dosadno je to raji, oni volu da bidne tuj svegaa. Da imaju za kafe sta novog pricat.

Ova ulica je bas nako bombona. A jest liepo...

Mislim da si ovo namjenio Jassi, al nije kome je namjenjeno, nego kome je sudjeno hahaha

sa leptirima I suncem i cvijecem kojem nedostaje par latica... mnogo njih su bile crne, pregazene, u funkciji hoda I samo hoda, pritiskanja zemlje u koju idemo, I pazljivo birale da ne stanu na trag od granate.

od sjaja becutan kreme, posudjenosti, sklada i sarolikosti medju rusevinama i mirisom smrti, svaka je koracala svoj odredjeni broj koraka.
Neke su bile vojno bucne, zvuka kao kad se stisce mokra ulastena koza, neke su bile zenstveno drske i zadavale ritam svima okolo, neke djetinje naivne...

sto su jedni zvali zivotom, drugi osjecali kao da je smrt ja prepoznah cipele.
Cipele kao neminovnost moderniteta, kao egzistencijalni trag, kao mjerilo vremena.
U ratu su svi nosili slicnu obucu, u zavisnosti od godista, roda I uloge u drustvu.
Svaka cipela je imala pricu, od blata, od prasine,

primjecivala isuvise detalja. I osjecala ih kao svoje. A skoro svi prolaznici su gledali dolje i dalje i double negdje u neku zarisnu tacku ishodista tog apsurda kojeg zive. Hodali su nekim ubrzanim otezanim koracima, u potrebi da budu brzi I da istovremeno osjete sve. Svaki taj korak ka necem,